Koraci sve sitniji, a tempo sve niži,
čemu li smo sve dalji, a čemu sve bliži?
Sve češći bivaju izljevi žuči,
a u glavi pišti i trubi, kao u Guči.
——————————————
Osjećaji za mjeru kao da se gube,
a sve se osjetljivije na riječi grube;
pa se u sopstvenom životu, tijelu i stanu
osjećas kao krme u Teheranu.
————————————————
Je li odgovor stvoriti svijet po svojoj mjeri
bez mjesta šupljim pričama, sumnji i vjeri;
gdje sve se je po vlastitim uzusima,
a ne tamo nekim različitim ukusima?
—————————————————
I opet se knedla u grlu stisla,
ima li mjesta za mrve smisla;
ili ćemo u paralelnim svjetovima
diviti se svako svojim cvjetovima?
——————————————————
Možda ćemo ipak jednom spoznati
zašto je tako teško da se shvati
da se sebi ne daje na cijeni
time što se nekog drugog zasjeni.
