Da li ono bješe lipov cvat?
Prije će biti da šljezov je čaj.
Još jedno breme mi stavljaš na vrat
umjesto da naspeš još jednu za kraj.
——————————————————
Sjećam se da zviždukaše kosovi,
a strnjište, čini mi se, bijaše heljdino.
Sad site su godine i oštrovidi poslovi
jer to je ono čemu smo stremili jedino.
—————————————————-
Sjećanje, taj prevarant stari,
treba ga k’o Eru, na onaj svijet.
Uljepšava jučer, a danas kvari,
ne da ti nikad sitno samljet’.
———————————————-
Sjedam u tramvaj što zovu ga čežnja,
neka me vozi u jutra nova;
Uzalud isplakah suza do gležnja,
bolje da sam sedlao svog Mrkova…
lijepo..
al nešto kontam, od nostalgije čovjek nikada ne ozdravi. 🙂