Znali smo sezati do finih visina
onda kada se u glib upadalo lako;
Na tuđe uskosti odgovor bješe širina,
uvijek smo znali samo i jedino tako.
______________________________________________
Vrijeme, kao uvijek, uzima svoje
no ne uspijeva da nas u kaljužu baci;
Još razaznajemo mirise, okuse, boje,
jedno drugom još smo smjerni jataci.
_______________________________________________
U to ime opet ćemo podići čaše,
sjetiti se svih puteva i stranputica;
Od nahrupa čuvati to nešto naše,
nek’ nam je sretna i ova godišnjica.
