Miris prženog kestena

Sve počinje biti manje-više ogoljeno,

malo te toga može izbaciti iz takta;

Stvari primati srcu je precijenjeno,

zar je još ikome do onog vakta?

———-

Mijenjati svijet tek je stvar ideala,

a miris baruta nozdrve odavno ne žulja.

Zato sjedi s mirom, biće već drugih budala,

dok i one ne dospiju do tvoje memle i mulja.

———

Ali onda te miris prženog ketena prene,

Sjeti te da se za štošta vrijedilo borit’;

U koprenu vječnog dječaka te odjene,

sivim obrisima udahne novi kolorit.

———-

Valja sad goleti ponovo pošumljavat’,

ne dati letargiji da ponovo uzme maha;

Prave vrijednosti na prava mjesta stavljat’

i ne posustajat’, borit’ se do zadnjeg daha.

Komentariši