Osjećam

Kako se prilagoditi, održavati se na površini

u vaktu u kojem glasnogovornici pričaju tiho,

a krvoločne zvijeri se predstavljaju žrtvama?

Kako se usuđivati pisati o osjećanjima,

a ne stahovati da si ustvari santa leda

koja podmuklo čeka na nove Titanike?

Znam, reći će neko odveć vispren

da je patetisanje van svakog trenda.

Zavidim takvom na pragmatičnosti,

u vaktu u kojem je sve u kvantitetu,

mjerljivosti, konkretizacijama i zapreminama,

osjećam da sam kvalitetno puk’o.