Dok iznuren se nosim sa scilama u ovoj sferi,
ne baš spreman na glasove iz prošlih života.
S pučine se nazru odnekud poznati remorkeri
i sve se spoji, priča krene sama da se odmota.
<>
Ljudi s kojima nekad sam dijelio istu priču,
koračao istim ulicama, snivao slične snove.
Tiho se gase, u druge mi svjetove izmiču,
a mislio sam da s njima ću u pothvate nove.
<>
I tako se pred očima opet vrte stare slike
mladih lavova pred kojima je drhtala planeta;
šmekerski osmijesi Vahe, Mikana, Sanje, Ike…
i nada da su našli put do nekog boljeg svijeta.
