Kad si otišao

Razigrano, lepršavo, kroz samo tebi znane prizme

gađao si nas u srca, sve uz tuđice i arhaizme.

Niko dugi nije znao tako dirnuti u bolne tačke,

niti nas inspirisati da riječi budu nam igračke.

 

Oteše nam te februarske magle, vječni dječače,

trebao si im za zimsku sonatu kao oružje najjače;

Pokaži im kako se to radi, panonski dive,

znaćeš ti da proširiš i njihove perspektive.

 

Falićeš beskrajno, stari, mogao si još toliko dati,

nismo bili spremi na to da taj ringišpil može stati.

Pjevaćemo tvoje pjesme, sjećanja na tebe će da žive,

a ti nam pripremi i učini ljepšima i nebeske njive.