Majsko savjetovanje

 Ne znam sta mi bi da otvorim ovaj blog. Tesko da imam ista reci sto vec nije receno i sto bi moglo promijeniti svijet. U djecackim danima sam volio pisati i cesto bih se zatvarao u sobu i sricao stihove koji bas i nisu dosezali neku umjetnicku vrijednost ali su uspjesno kanalizirali moje bjesove i frustracije. Danas pisem uglavnom protokole na svedskom jeziku i cini mi se da je to osnovni razlog sto se bacam u blogerske vode. Tek toliko da ponekad napisem nesto i za svoju dusu. Nakon kraceg majskog savjetovanja sa samim sobom pala je odluka, blog ima da osvane na medjumrezju. Nece tu biti puno mudrovanja niti ce se postovi objavljivati svakodnevno, tek ponekad kad nahrupe bujice inspiracije. Pokoji stih i kakav vispren ili zajedljiv komentar na vlastitu svakodnevicu moci ce se naci na ovom blogu. To je ono sto osjecam sada ali ko zna sta ce od svega ispasti kad rijeci krenu u eter. Za pocetak odasiljem pjesmu posvecenu mojoj boljoj polovini, majci moga djeteta i vjernoj saputnici na putu do smisla.

 

Oaza 

U protoku vremena, mrvljenju stijena, 

učinim da se osjetiš zapostavljena.

U zrakama sunca, cvrkutu ptica,

u tvom osmijehu sam izbjeglica.

 

U slatkim snovima, bijegu od stresa,

tu spajaju se nasa tjelesa.

Postajem brižan, nježan, baš pravi,

onakav kakav sam sve rjeđe na javi.

 

Ljubavi, ti si mi svetionik i luka,

amajlija protiv svih zala i muka,

biserna školjka za kojom ronim,

                           oaza u koju se iznuren sklonim.

 

 

2 komentara

Komentariši